Računarski Sveznadar: Upoznavanje sa osnovama hardvera PC računara

Hardver je kul

Majstorska neznalica

Osnove hardvera

Osnove podešavanja PC računara

Kontrol panel i BIOS


Preduslov za praktičan rad


Prije nego započnete sa praktičnim radom na hardveru poželjno je da se detaljno upoznate sa dvije dvije opcije koje Vam nude Windowsi.
To bi bio Control Panel i BIOS.

Dok ne ovladate bar osnovnim znanjem o ovim alatima ostaćete totalna harverska neznalica u praksi: teoretsko znanje iz predhodnih lekcija neće imati upotrebnu vrijednost.

Control Panel

90% i više računara radi pod Windows operativnim sistemom.
Vjerovatno i Vaša namjera da se bavite hardverom podrazumjeva takav računar.
Za rad na hardveru neophodno je posnavati programske osnove Windowsa.
To bi podrazumjevalo da znate izvršiti osnovna podešavanja parametara sistema koje nudi Windows.
Podešavanje sistema vrši se izborom pojma {Start}~{Control Panel}, pri čemu se otvori prozor čiji izgled zavisi od verzije operativnog sistema koji koristite, a jednu od vrijenti imate na slici ispod.

Prozor sadrži skupina opisa koji vode do pojedinih aplikacija i čarobnjaka za razna podešavanja operativnog sistema, ali i rada pojedinih komponenti računara.
Slika je mapirana te svaki kvadrat koji okružuje prikazanu ikonu predstavlja vezu prema stranicama s pripadajućim opisima prema izabranoj ikoni.
Pošto želimo da se upoznamo s hardverom biraćemo njegovu ikonu.(Hardware and Sound) i dobićemo osnovne postavke računara.

Kod nekih drugih verzija poziv za pregledom i podešavanjem hardvera računara dobija se drukčije (npr. kod XP je to ControlPanel-System-Hardware-...).
Ako ste početnik bitno je da ne razdesite postavljene parametre. To znači da ukoliko niste sigurni šta ste uradili ne pamtite promjene (nakon što se upoznate sa pojedinim mogućnostima ovog programa birajte Cancel -ODUSTANI.

Znači za rad na hardveru računara, neophodno je da se upoznate sa Control panelom. Pokrenite ga i ispitajte njegove mogućnosti.

Windows 10 je najčešća podešavanja Kontrol panela premjestio u Settings aplikaciju . Većina krisnika se i dalje služi Kontrol panelom. Kontrol panel nije direktno dostupan i ako imate namjeru da ga često koristite, najbrži način da ga pozivate je da napravite prečicu na Taskbar-u. Jednostavno pronađete naredbu koja je predstavlja u Start meniju i zakačite je („pinujete“) u Taskbar

Aplikacije Kontrol panela

Za početak izaberite Konfigurisanje podešavanja za štednju energije i provježbajte proceduru da podesite računar tako da štedi energiju.

Sistemske informacije

Poziv stavke System ispituje se osnovne sistemske komponente vašeg računara i omogućava da saznate koji procesor koristi vaš računar, koliko RAM-a vam je na raspolaganju, kako se zove vaš računar i kojoj mreži pripada.


Stavka System Kontrolnog panela daje mogućnost da preko nje pristupite aplikaciji Device Manager.
ima zadatak nadzora i upravljanja nad hardverskim komponentama računara.

Provježbajte upotrebu Device Menagera

Ovaj alat je obavezan i presudan i za početnike i za napredne korisnike.

BIOS

BIOS je veza između hardvera i softvera u sistemu.

Šta je BIOS?

Kao što mu ime kaže, BIOS (Basic Input-Output System) je jedan od najbitnijih elemenata svakog PC sistema i zadužen je za osnovne ulazno-izlazne operacije na nivou hardvera.
Pojednostavljeno BIOS je taj koji se trudi da sav hardver unutar kućišta računara složno koegzistira i normalno funkcioniše – nešto kao najosnovniji vid operativnog sistema. BIOS je jedna reč za sve upravljačke programe koji u sistemu zajednički čine interfejs između hardvera i softvera operativnog sistema. Ponekad može da zbuni to što je dio BIOS-a upisan u fleš ili ROM čipu, pa je trajan (ne briše se kada se isključi napajanje) i namjenjen samo za čitanje. To je osnovni dio BIOS-a, ali nije i sav BIOS. BIOS sadrži i ROM čipove na adapterskim karticama, kao i dodatne upravljačke programe koji se učitavaju prilikom podizanja sistema računara.

Gdje se nalazi BIOS?

Na matičnoj ploči u trajnoj ROM memoriji. (ROM predstavlja stariji tip memprija i kod sadašnjih PC računara to su uglavnom fleš memorije odnosno programabilni čipovi, koji imaju mogućnost softverske izmjene sadržaja -tzv. flešovanje-reprogram- BIOS-a. Reprogram BIOS-a je napredna opcija koju ostavljamo za neku drugu priliku, ovdje ćemo objasniti način i mogućnosti definisanja postojeće verzije BIOS-a.)
Dio BIOS-a koji se nalazi u ROM čipovima na matičnoj ploči i na adapterskim karticama ponekad se naziva firmver, što je naziv za softver koji se nalazi u čipovima, a ne na disku. Zbog toga neki pogrešno misle da je BIOS hardverska komponenta.

BIOS se starta odmah po uključenju računara, prije starta operativnog sistema.
Pod startom BIOS-a smatra se pokretanje programa koji se nalazi u BIOS čipu.

Kako mi pristupamo BIOS-u? -ručno podešavanje-

U zavisnosti od računara pritiskom na određenu kombinaciju tastera (obično Del ili F12) u toku podizanja operativnog sistema. Kad se operativni sitem diže pojavi se poruka koja Vas obavjesti kako možete pristupiti BIOS-u.
Pravilno podešavanje BIOS-a je važno za ispravno funkcionisanje računara i većina BIOS-a ima opciju za automatsko podešavanje, moguće je i ručno podešavanje svih dostupnih stavki.


Pozicija i izgled BIOS čipa na matičnoj ploči
Struktura i organizacija BIOS-a razlikuje od ploče do ploče i u zavisnosti od proizvodača (Phoenix, Award, American Megatrends...). Objasnićemo samo stavke koje se najčešće sreću.
Podjelićemo ih na pet najčešće korišćenih grupa-setova parametara (I-V)

I Advanced BIOS Features (napredni parametri sistema)


Quick Boot – brže podizanje sistema izostavljanjem pojedinih testova, kao što je test instaliranih RAM modula.

Boot Device Select – odabir uređaja s kojeg treba pokrenuti operativni sistem. Najčešć je to hard disk, a može da bude i CD/DVD. Većina novijih matičnih ploca pruža korisniku opciju da tokom POST-a (Power-On Self-Test, proces nakon uključivanja racčnara tokom kojeg sistem vrši niz testova ispravnosti hardvera) pritisne određeni taster (na primjer ’F11’) i dobije meni preko kojeg može direktno da izabere uređaj s kojeg ce sistem biti podignut, bez potrebe za ulaženjem u BIOS, ručnim podešavanjem i restartovanjem.

1st/2nd/3rd... Boot Device – podešavanje redosljeda kojim ce BIOS tražiti operativni sistem na instaliranim IDE/SATA uređajima (npr. 1st Boot Device – CD/DVD 1, 2nd Boot Device – Floppy, 3rd Boot Device – IDE 0). Poslednja podopcija ovog menija je Try Other Boot Devices, a ukoliko je uključena, računar ce tražiti operativni sistem i na svim ostalim uređajima ukoliko ga prethodno ne nađe na nekom od tri uređaja predefinisana u glavnom delu opcije Boot Device.

Full Screen LOGO Show – ovu opciju poseduju modernije ploče, i to uglavnom one namenjene neupućenim korisnicima. Kada je uključena, ova opcija umesto POST podataka prikazuje logotip proizvođača ili neku drugu sliku. Preporuka je da se isključi, jer je bolje imati uvid u stanje računara i komponenti

S.M.A.R.T. for Hard Disks – uključuje opciju S.M.A.R.T. (Self-Monitoring Analysis & Reporting Tecnology) koja omogućava pracenje rada hard diska kompatibilnog s ovom tehnologijom i blagovremeno obaveštavanje o eventualnim anomalijama i kvarovima, bilo tokom POST-a ili preko specijalizovanih programa. Ova opcija je korisna zato što je sposobna da „predvidi” kada će disk da otkaže, ali kada je uključena, negativno utiče na brzinu diska.

BootUp Num-Lock – stavka koja određuje da li će po startovanju sistema Numeric Lock (taster na numeričkom dijelu tastature koji prebacuje ovaj dio u jedan od dva moda: unos cifara ili kontrola kursora) biti uključen ili ne.

Password Check – mogucnost zaštite BIOS-a šifrom ili traženja šifre od korisnika pri svakom uključivanju računara. Korisno ukoliko imate dete koje voli da ceprka po računaru ili želite da drugima potpuno onemogucite pristup.

Boot to OS/2 – omogućava startovanje IBM-ovog operativnog sistema OS/2 kada konfiguracija ima više od 64 MB RAM, gotovo niko je ne koristi

Hyper Threading Function – uključuje Hyper Threading funkciju kod Intelovih Pentium 4 procesora ukoliko je u njih implementirana.

CPU L1 & L2 Cache – uključivanje/isključivanje interne (Level 1) i eksterne (Level 2) keš memorije koju koristi centralni procesor. Uvijek ostaviti uključeno – u suprotnom se spremite za ogroman pad performansi.

II Advanced Chipset Features (napredni parametri čip-seta)



Configure DRAM Timing by SPD – jedna od bitnijih stvari ukoliko želite da se bavite overklokovanjem.
Ukoliko je uključena, ova opcija automatski čita fabrički upisane podatke iz SPD (Serial Presence Detect) EEPROM čipa koji je smješten na memorijskom modulu i konfiguriše memoriju u skladu s njima.
Zvuči dobro, ali u praksi nije baš tako jer najveći broj modula u ovom EEPROM-u ima zapisana najkonzervativnija moguća podešavanja, jednaka i za bolje i za lošije serije memorija. Ako iskljucite ovu opciju, što zdušno odobravamo, sledeca stvar koju cete ugledati jeste...
Overklokovanje je povećavnje brzine rada procesora preko brzine, ali...
Ne preporučuje se.

CAS# Latency – razmak između trenutka kada centralni procesor zatraži podatak iz memorije i trenutka kada podatak iz memorije biva poslat ka procesoru, mejreno u ciklusima. Uobičajene vrijednosti su 2, 2,5 i 3.

Najveća vrijednost omogućava najstabilniji rad, dok najmanja žrtvuje stabilnost zarad veće brzine.

Burst Length – bursting je osobina svakog DDR modula da nakon obrade prve memorijske adrese „predvidi” adresu sljedeće memorijske lokacije kojoj će se pristupati. Postoje samo dvije vrijednosti – 4 i 8 (4 ili 8 čitanja i upisa). Oba slučja imaju isto vremensko trajanje, s tim što vrijednost 4 označava četiri upisa/čitanja smeštenih u dva ciklusa, a vijrednost 8 predstavlja osam upisa/čitanja u četiri ciklusa. Kada ponovimo podatak da je trajanje obrade podataka u oba slučaja identično, jasno je da je burst length 8 neuporedivo bolje rješenje jer omogućava veći protok u istom vremenskom intervalu, što predstavlja značajan skok u performansama.

AGP Aperture Size – količina sistemske memorije, izražena u megabajtima, koju ce grafička kartica upotrebiti ukoliko ispuni kompletni kapacitet sopstvene video-memorije. Nominalna vijrednost iznosi 64 MB, ali je preporucljivo postaviti je na 128 MB.

III Power Management Features (upotreba i štednja energije)

ACPI Standby State – ACPI (Advanced Configuration and Power Interface) je standard za kontrolu potrošnje električne energije koji omogućuje laku saradnju izmedu hardvera, operativnog sistema i aplikativnog softvera. Na primjer, Windows uz pomoć ACPI kontrola provjerava aktivnost pokrenutih aplikacija i priključenog hardvera i rasporeduje potrošnju električne energije za svaki uređaj ponaosob. Ovde postoje tri opcije:
• S1/POS (osnovni režim niske potrošnje električne energije u kojem sav hardver dobija minimalnu količinu struje; naravno, tokom bilo kog sleep moda računar je neupotrebljiv).
• S3/STR (Suspend to RAM – režim veoma niske potrošnje električne energije u kojem su svi podaci o hardverskoj konfiguraciji i pokrenutim aplikacijama smejšteni u sistemsku memoriju, koja je i jedini hardverski element koji dobija puno napajanje u ovom režimu, dok većina ostalih uređaja biva potpuno isključena; pri „buđenju” računara iz ovog režima, sistem cita podatke iz memorije i računar nesmetano može da nastavi s radom)
• Auto (BIOS automatski određuje najpogodniji režim štednje električne energije)

Re-Call VGA BIOS at S3 Resuming – ovom opcijom odreduje se da li će pri „buđenju” iz S3/STR moda BIOS matične ploče poslati komandu za inicijalizaciju grafičke kartice direktno u njen BIOS. Buđenje sistema se odvija brže ako je ova opcija isključena, ali je u tom slucaju potrebno da drajver za grafičku karticu podržava inicijalizacionu funkciju.

Power Management/APM – kada je uključena, ova opcija poboljšava štednju električne energije i po potrebi smanjuje interni klok centralnog procesora.

Suspend Time Out – isključuje sve komponente izuzev centralnog procesora nakon perioda neaktivnosti koji se zadaje u minutima (od 1 do 60 minuta).

Power Button Function – podešavanje uloge tastera za uključivanje računara. Ovdje je umjesto standardne on/off funkcije za uključivanje i isključivanje ovom tasteru moguće pripisati funkciju Suspend, koja po pritisku tastera prebacuje računar u mod štednje električne energije (ako je Suspend uključen u BIOS-u, a ako taster držite duže od cetiri sekunde, računar ce svedno biti isključen).

Restore on AC/Power Loss – kada struja „dođe” nakon prethodnog nestanka (recimo, udar groma ili havarija u nekoj centrali), ovom opcijom govorimo računaru šta da radi u toj situaciji:
• Power Off (računar ostaje isključen)
• Power On (računar se ukljucuje onog trenutka kada ponovo dobije napajanje električnom energijom; pošto znamo kakve su varijacije napona kod nas, pogotovo nakon ponovnog uključivanja struje, ne preporučujemo aktivaciju ove opcije)
• Last State (računar se uključuje čim „dobije struju” i vraća sistem u stanje u kojem je bio prije nestanka struje)

Set Monitor Events – u ovom podmeniju vrši se podešavanje nadziranja određenih komponenti i njihove aktivnosti. Na primjer, moguće je podesiti da se sistem probudi iz sleep moda cim detektuje aktivnost nekog uređaja i obrnuto, moguće je zadati da sistem za štednju električne energije ignoriše aktivnost zadatog uređaja kako bi računar ostao u sleep modu).



Set WakeUp Events – izbor uslova u kojima će se računar buditi iz sleep moda:
• USB Device Wakeup From S3 (sistem će se „probuditi” iz S3/STR moda ako detektuje aktivnost USB uređaja)
• Keyboard PowerOn Function (mogucnost budenja sistema uz pomoc tastature, putem odredenog ili bilo kog tastera; nakon budenja sistema uz pomoc ove opcije, potrebno je uneti šifru za pristup računaru)
• Mouse PowerOn Function (mogucnost buđenja sistema uz pomoc miša)
• Resume on RTC Alarm (pomocu ove opcije moguće je podesiti buđenje sistema u zadato vrijeme)
• RTC Alarm Date/Hour/Minute/Second (ukoliko je prethodna opcija ukljucena, ovde podešavamo datum i vrijeme kada ce se računar aktivirati iz sleep moda ili ukljuciti ako je prethodno isključen)

IV PNP/PCI Configuration (Plug’N’Play i PCI opcije)


Clear NVRAM – Non-volatile Random Access Memory je interna memorija u koju BIOS smješta sve podatke o priključenom hardveru. Pošto se ova memorija ne prazni nakon resetovanja sistema, sistem pamti koju je adresu i interapt dodelio kojoj kartici radi bržeg dizanja. Ponekad se dešava da prilikom dodavanja novog hardvera dode do konflikta u rasporedu adresa i interapta i tada ova opcija služi da se sve „zaboravi” – računar iznova podešava resurse za svaku karticu ponaosob.

PCI Latency Timer – služi za podešavanje dužine vremenskog intervala tokom kojeg PCI uređaj koristi magistralu pre nego što je prepusti drugom uređaju. Vece vijrednosti omogucavaju PCI uređaju da duže koristi magistralu što bi trebalo da donese i vecu brzinu rada, ali je realnost malo drugacija i svaka vijrednost veca od 32 dovodi do nestabilnosti sistema, pogotovo ako imate više PCI uređaja.

Init. Graphics Adapter Priority – ovom opcijom „govorimo” BIOS-u gde prvo da traži grafički adapter (integrisani adapter, PCI ili AGP).

PCI IDE BusMaster – uključivanjem ove opcije saopštavamo BIOS-u da kontroler za IDE uređaje koji je uboden u PCI slot podržava bus mastering opciju. Ko još ima IDE kontroler na kartici?

PCI Slot IRQ Priority – automatsko ili ručno podešavanje IRQ (Interrupt Request) vijrednosti za svaki pojedinačni PCI slot.

Set IRQs to PCI or ISA – vrlo bitna stavka ukoliko dolazi do hardverskog konflikta koji se manifestuje tako što više uređaja koristi isti IRQ jer omogućava ručnu IRQ dodjelu svakom uređaju ponaosob. Pri tome treba obratiti pažnju na sljedeće: dok nije normalno da npr. modem i zvučna kartica dijele IRQ, potpuno je bezazleno ako je to slučaj sa npr. USB i mrežnim kontrolerom (naravno, dokle god na dotični USB kontroler ne vezujete eksterni hard disk i istovremeno dovlačite podatke preko lokalne mreže).

Set DMAs to PnP or ISA – (Direct Memory Access; omogućava hardveru da preuzima i šalje podatke direktno iz sistemske memorije i u nju bez posredstva centralnog procesora, što znatno ubrzava proces obrade podataka, pogotovo kod hard diskova) rezervisanje svakog pojedinačnog DMA kanala za upotrebu sa postojećim PnP ili ISA uređajima.

V Integrated Peripherals (hardver na matičnoj ploči)

USB Controller – uključivanje/isključivanje integrisanog USB kontrolera.

USB Device Legacy Support – ovu opciju treba uključiti ukoliko imate potrebu da koristite neki USB uređaj zajedno s operativnim sistemom koji nema drajvere za USB uređaje (npr. DOS).

ATA Configuration – ovde se vrši podešavanje ATA kontrolera prisutnih na ploči.
Postojeće opcije su: Disabled (iskljucivanje kontrolera),
P-ATA Only (upotreba samo povezanih hard diskova izrađenih po Parallel ATA standardu),
S-ATA Only (upotreba samo povezanih hard diskova izrađenih po Serial ATA standardu) i

OnBoard LAN – uključivanje/isključivanje integrisanog mrežnog adaptera (ukoliko postoji, naravno).

OnBoard Audio (AC’97 Audio) – uključivanje/isključivanje integrisanog uređaja za reprodukciju zvuka (ono što se često pogrešno naziva „integrisanom zvučnom karticom”).

OnBoard FDC – uključivanje/iskljucivanje flopi disk kontrolera (FDC).

PC Health Status (temperature, naponi, obrtaji)

CPU/System Temperature, CPU/System Fan Speed, Vcore – ove stavke prikazuju trenutnu temperaturu procesora i čip-seta, brzinu povezanih ventilatora (izraženo u obrtajima u minutu) i napon procesora.

Frequency/voltage Control (kontrola napona i frekvencije koristi se kod overklokovanja

Dynamic OverClocking – skoro svaka matična ploča ima ovakvu opciju (može da se sretne i pod drugim nazivom) koja služi za automatsko overklokovanje hardvera i takođe automatsko obaranje brzine rada pri upotrebi manje zahtevnih aplikacija. Ovakva rešenja su na granici upotrebljivosti jer ne dozvoljavaju detaljna podešavanja.

CPU Ratio Selection – podešavanje množioca magistrale. Ovde važi formula takt magistrale/FSB x vijrednost množioca = takt procesora (npr. 133 x 12 = 1596, tj. približno 1,6 GHz). Još jedna od bitnih stavki za overklokovanje.

DRAM Frequency – podešavanje radne frekvencije radne memorije. Postoji nekoliko standarda, npr. PC2700 i PC3200 koji rade na 166 tj. 200 MHz. Zbog činjenice da DDR memorija šalje dva bita informacija u svakom taktu, moduli koji rade po ovim standardima se obiležavaju i kao DDR333 i DDR400. Mnoge memorije radiće ispravno i na taktovima višim od nominalnih, međutim prevelikee vijrednosti mogu ozbiljno da ugroze stabilnost računara.

Spread Spectrum – ukoliko pri radu primjetite anomalije kod ostalih uređaja prouzrokovane elektromagnetnim smetnjama koje poticu iz maticne ploce, ukljucite ovu opciju. Pošto garantujemo da vam se ovo nikada nece desiti, ipak je iskljucite radi vece brzine rada.

Adjust CPU Bus Clock/FSB Clock – podešavanje takta magistrale. Iako BIOS automatski podešava takt magistrale, sve kvalitetnije ploče imaju ovu opciju za fino podešavanje takta, a od ploče zavisi do kojeg stepena ćete moći da dižete takt. Jasno je da je ovo jedna od važnijih stavki kod overklokovanja. Ukoliko se upustite u overklok avanturu, ne zaboravite na množilac i uvek imajte u vidu da radna frekvencija procesora direktno zavisi od takta magistrale (odnosno: previsok takt magistrale u sprezi sa dvocifrenim množiocem može da vas košta puno vremena, para i živaca).

Adjust AGP/PCI Clock – podešavanje takta AGP/PCI magistrale. Preporučene vrjednosti (66/33 MHz) su u većini slučajeva i najsigurnije.

CPU Vcore Adjust – podešavanje napona procesora, što je takođe bitno pri overklokovanju (logično, više radne frekvencije zahtevaju i više struje). U većini slučajeva veći napon obezbjeđuje stabilniji rad, ali i uzrokuje višu temperaturu procesora, te može dovesti do prekoračenja temperature i otkaza mikroprocesora: opasna izmjena.

DDR Power Voltage i AGP Power Voltage – isto što i prethodna stavka, samo za memoriju i grafičku karticu.

Čini Vam se previše?

Cilj ove lekcije je da se predstavi kompletno obilje hardverskog podešavanja

Da se predstavi i da kasnije možete pogledati gdje se nalazi ono što želite podesiti.
Nemojte se opterećivati memorisanjem, nema ni efekta ni svrhe. Čak i kad bi zapamtili sve ove podatke, oni su podložni promjenama.

Stavke BIOS-a I-V su samo informativne

MeniF_tb
Onima koji ne žele da budu računarske neznalice
ekipa Sveznadara Vas pozdravlja i poziva na saradnju
Last update June 2021.